RAK TESTISA

Rak testisa nastaje u polnim žlezdama muškaraca u kojima se stvaraju muške polne ćelije (spermatozoidi) i muški polni hormon testosteron koji podstiče stvaranje i sazrevanje spermatozoida u testisima koji su neophodni za oplodnju.

Tumori testisa – retki tumori
Simptomi i dijagnoza raka testisa
Stadijumi bolesti kod raka testisa
Lečenje tumora testisa
Značaj ranog otkrivanja
Tumori testisa – retki tumori

Tumori testisa su retki tumori koji čine 1% svih zloćudnih tumora kod muškaraca, ali su u dobi od 15. do 34. godine najčešći solidni tumori. Najčešće se pojavljuju u mlađim starosnim grupama, ređi su u detinjstvu, a najređe ih viđamo kod starijih muškaraca. Javljaju se s većom učestalošću kod belaca, a najčešći su u razvijenim zemljama (skandinavske zemlje, Velika Britanija). Najniže stope pojavnosti su zabeležene među Azijcima i Afrikancima.

Najpoznatiji faktori rizika za nastanak tumora testisa su tzv. kriptorhizam (nespušteni testis), rak testisa u porodici, prethodna istorija bolesti o preboljelim tumoru zametnih ćelija, genetski poremećaji, trauma testisa i sl.

Simptomi i dijagnoza raka testisa

Simptomi koji mogu upućivati na rak testisa su postepeno ili naglo povećani ili smanjeni testisi, njihovo otvrdnuće, osećaj težine, bol u leđima i oticanje nogu.
Najčešći simptomi koji mogu upućivati na rak testisa su postepeno ili naglo povećani ili smanjeni testisi, njihovo otvrdnuće, osećaj težine, bol u leđima i oticanje nogu. Retko se mogu pojaviti simptomi upale te klinička slika akutnog zbivanja u stomaku zbog krvarenja u testis ili torzije testisa. Znaci proširene bolesti su nedostatak i kratak dah, krvavi ispljuvak, te retko glavobolje i bolovi u kostima.

Dijagnoza raka testisa se postavlja nakon fizičkog pregleda, UZV testisa i određivanja vrednosti tumorskih biljega β-HCG, alfa feto proteina- AFP i laktat dehidrogenaze – LDH u krvi. Palpacija testisa je pre bilo kakvog pregleda testisa naravno nužna, ali nije tako tačna kao prethodno navedene metode pregleda, jer palpacijom ukoliko ne opipamo nikakav čvor ili promenu strukture testisa nismo u potpunosti sigurni da tumor testisa nije prisutan.

Radikalna ingvinalna orhidektomija (hirurško uklanjanje testisa) je osnovni početni dijagnostički i terapijski postupak. Izuzetno, ako se radi o vrlo uznapredovaloj bolesti s pratećim plućnim ili neurološkim tegobama preporučuje se lečenje započeti specifičnom onkološkom terapijom, a tek kasnije sprovesti orhidektomiju.

Ukoliko se dijagnostikom utvrdi prisutnost raka testisa koja se i potvrdi na patohistološkom nalazu tumora, pristupa se daljoj dijagnostici eventualno prisutnih rasada (MSCT stomaka i karlice, MSCT grudnog koša kod selekcioniranih bolesnika, postoperacijsko određivanje tumorskih biljega, 7. dan nakon operacije). Pet- CT i MR dijagnostika nemaju prednost pred ostalom dijagnostikom kod određivanja proširenosti bolesti.

Stadiji bolesti kod raka testisa

I stadijum : tumor ograničen na oboleli testis
II stadijum : proširenost bolesti u tzv. retroperitonealno limfne čvorove (čvorovi u zadnjem delu trbušne duplje)
III stadijum : proširenost bolesti u udaljene organe i limfne čvorove van trbušne duplje

Histopathologi , 95% svih tumora testisa potiče iz germinativnih ćelija, a oni se dele na čiste seminoma (40% bolesnika) i neseminome (embrionalni tumori testisa, tumori zumanjcana vreće, koriokarcinomi i Teratoma testisa). Načelno možemo reći da seminoma imaju nešto bolju prognozu.

Seminomski tumori testisa uglavnom metastaziraju limfogeno, a povraćaj bolesti je najčešći u prve dve godine nakon orhidektomije. Neseminomskom tumori testisa se vrlo često šire krvlju, medijana povrata bolesti kod neseminomskih tumora testisa je kratak i iznosi oko 4 meseca, a 95% recidiva se javi u roku od dve godine.

Ukoliko ne postoji dokaz primarnog tumora u testisu može se postaviti dijagnoza ekstratestikularnog tumora germinativnih ćelija (u oko 5-8% bolesnika). Najčešće lokalizacije takvih tumora su u medijastinalni poremećaji, limfnim čvorovima zadnjeg dela trbušne duplje ili pinealnoj žlezdi.

Lečenje tumora testisa

Zahvaljujući efikasnim metodama lečenja rak testisa je izlečiv u 95% svih pacijenata.
Zahvaljujući efikasnim metodama hirurškog i onkološkog lečenja rak testisa je izlečiv u 95% svih bolesnika sa ovom dijagnozom, te u 80% pacijenata sa metastatskim bolešću.

Multidisciplinarnost je neophodna u lečenju onkoloških pacijenata. Značaj timskog rada je posebno naglašena u mladih pacijenata sa tumorom testisa koji je ako se ispravno dijagnostikuje, leči i kontroliše izlečiv u visokom procentu iu diseminiranoj bolesti.

Inicijalni plan lečenja ovih bolesnika treba doneti multidisciplinarni tim koji se sastoji od urologa, patologa, radiologa i onkologa. Izuzetno, u hitnim situacijama kod jako uznapredovale bolesti lečenje se može započeti i bez sastanka multidisciplinarnog tima čak i bez patohistološke potvrde bolesti, a na osnovu samo povišenih vrednosti tumorskih biljega.

Vrlo je važno savetovati bolesnika da učini skladištenje semena . Stoga se uglavnom pre operativnog lečenja pohrani uzorak sperme u banku sperme, kako bi u slučaju kasnijih problema sa plodnosti imali pohranjeni uzorak sperme za potomstvo. Neophodno je i detaljno razgovarati s bolesnikom kako bi mu se objasnili svi prednosti i rizici pojedinog načina lečenja.

Rak testisa se najčešće dijagnostikuje u mlađoj životnoj dobi iu I. kliničkom stadijumu . S obzirom na visoku stopu izlječivosti i moguće kasne posledice onkološkog lečenja još uvek postoje prijepori vezani uz optimalni terapijski pristup u I. stadijumu bolesti (posebno u bolesnika sa neseminomskom tumorima), sa sve češćom opcijom aktivnog praćenja čak iu visokorizičnih bolesnika.

U II. stadijumu bolesti lečenje se individualizira zavisno o histološkom tipu, stepena zahvaćenosti retroperitonealnih limfnih čvorova i vrednostima tumorskih biljega β-hCG i AFP te LDH. Standardne terapijske opcije su radioterapija (seminoma), hemoterapija po protokolu BEP te retroperitonealno limfadenektomija (RPLND), ao njihovoj primeni uglavnom postoji konsenzus svih relevantnih stručnih društava.

U bolesnika s uznapredovalom bolešću i visokim rizikom relapsa nastoje se pronaći aktivniji hemoterapijski protokoli u prvoj liniji (u odnosu na standardne protokole BEP i VIP), pri čemu se kombinacija paklitaksela, ifosfamid i cisplatina (TIP) čini obećavajućom.

U terapiji povrata bolesti izazov predstavlja optimalni odabir pacijenata koji će biti lečeni standardnom hemoterapijom (najčešće kombinacijom cisplatina i ifosfamid uz vinblastin ili paklitaksel), odnosno visokodoznom hemoterapijom uz transplantaciju matičnih ćelija hematopoeze, pri čemu pomažu brojni prognostički modeli.

Značaj ranog otkrivanja

Rak testisa ne može se prevenirati stoga su redovni pregledi neophodni za rano otkrivanje bolesti.
Kako se rak testisa ne može prevenirati, redovni pregledi neophodni su za rano otkrivanje bolesti i uspešnije lečenje. Često se događa da bolest nije na vreme dijagnostikovana jer nema sistematski određenih pregleda aktivnog traženja raka testisa u populaciji koju bolest zahvata. To su tumori koji brzo rastu te je stoga važno rano otkrivanje, ne samo da bi bili uspešni u lečenju, nego da bi se izbegla hemoterapija i zračenje koji značajno mogu oštetiti zdrave organe te uticati na reproduktivnu sposobnost mladog muškarca.

S obzirom na dugotrajno preživljavanje pacijenata sa rakom testisa sve se više pažnje posvećuje mogućim zdravstvenim rizicima vezanim uz provedenu radioterapiju, hemoterapiju i radiološko praćenje, prvenstveno u smislu induciranja drugih primarnih tumora, ali i drugih patoloških stanja. Nova istraživanja fokusiraju se na molekulskom genske mehanizme koji kod pacijenata uslovljavaju individualnu sklonost razvoju toksičnih efekata jedinjenja platine. Identifikacijom potencijalno rizičnih pacijenata na osnovu molekulskih biomarkera mogla bi se sprečiti kasna toksičnost i očuvati kvalitet života.